Vec dulje vrijeme postoji mogucnost dobijanja koncesija na speleoloske
objekte u Hrvatskoj. To je regulirano postojecim Zakonima, a koliko znam i u
prijedlogu buduceg se zadire u to podrucje. Naime, mi smo kao speleolozi oni
koje se poziva na primarna i temeljna istrazivanja speleoloskih objekata,
koji eventualno izradjujemo strucne ili znanstvene elaborate prema trazenju
narucitelja, koji bi kasnije mogli posluziti kao temeljna dokumentacija pri
trazenju koncesija. Bez adekvatne i potpune dokumentacije nema niti
pravovaljane dodjele koncesije. Koliko mi je poznato trenutno u Hrvatskoj
ima nekoliko zanimljivih slucajeva oko trazenje ili izdavanja koncesija.
Svaki od njih je prica za sebe, ali mene brine da se struka nikako, malo
ili premalo koristi u donosenju dodjele koncesija. Nazalost, postoji i
mogucnost pojave "sukoba interesa", ali to je prica za sebe. Spomenut cu
ovdje neke zanimljive primjere: pojavila se grupa stranaca koja bi zeljela
istraziti, dokumentirati, a zatim zatraziti i dobiti koncesiju u jednom
posebno zanimljivom speleoloskom objektu, pojavila se jedna zracna luka koja
zeli koncesiju za speleololoski objekt u krugu svog aerodroma koji je
otriven gradjevinskim radovima, postoji zainteresiranost javnih poduzeca za
koncesije kaverni koje su prisutne unutar cestovnih tunela, pitanje
koncesija objekata koji su momentalno izvan turisticke eksploatacije
(primjerice Cerovacke spilje), sto je s koncesijama za podmorske spilje u
koje, uz materijalnu nadoknadu, redovito neki nasi i strani ronilacki cetri
vode svoje polaznike tecajeva (takvi se programi mogu pronaci i na
internetskim stranicama...), itd.
Ako se jednom koncesije ponude i dodjele nekome tko ih mozda i ne zasluzuje
prema svim pravilima i Zakonu, moguce je da ce se pojavitii odredjeni
problemi bas kao i s dodjelom koncesija za eksploataciju podzemnih voda.
Zato sam misljenja da se o tome treba porazgovarati unaprijed i predvidjeti
sve moguce opcije razvitka situacija. Mozda mozemo pomoci pri tome, jer sam
nacuo da ce se u narednom razdoblju vise voditi racuna o znanosti i struci
prilikom donosenja zavrsnih ocjena za koncesije.
Gara

Ovo je potpuna dezinformacija jer niti jedan instruktor ne vodi polaznike
tecaja u spilje.
Molim popis Web stranica ako postoje.
Pozdrav,
Banto

Tomislave, to nije dezinformacija. Pogledaj neke od linkova i zakljuci sam
[url]http://www.diving-paradise.net/locations-hrv.htm[/url],
[url]http://www.scubadiving.hr/ronilacke_lokacije_hr.htm[/url],
[url]http://www.inet.hr/~vdorusic/club/tihovac.htm[/url] ,
[url]http://www.inet.hr/~vdorusic/club/pohlib.htm[/url] ,
[url]http://www.adriaticdivers.de/malesakranekathedrale.jpg[/url] ,
[url]http://www.divecenter-hvar.com/index2k.htm[/url] ,

Mogao bih ti najbrojati jos najmanje dvadesetak linkova koji [CENSORED] medju
svojim lokacijama ronjenja i podmorske speleoloske objekte u nasem dijelu
Jadranskog mora. Zakon o zastiti prirode propisuje da je za svaki ulazak u
speleoloski objekt potrebno ishoditi dopustenje nadleznog Ministarstva. To
znaci da to vrijedi i za podmorske spilje (bez obzira na duzine, jer isto
pravilo vrijedi i na povrsini). Ako se ulazak u speleoloski objekt naplacuje
(kao sto je to slucaj za neke podmorske spilje) onda je neophodno zatraziti
i dobiti koncesiju za takvu vrstu djelatnosti.
Buduci da se i speleolozi bave ronjenjem upoznati su i s djelatnoscu nekih
instruktora i nije tocna tvoja tvrdnja da neki od njih ne organiziraju i ne
vode ljude po podmorskim spiljama.
Diskusija je pocela s ciljem da se takve aktivnosti zakonski postuju, a ne
zabrane.
Gara

1. Stari moj, ne naplacuje se tu posjet, nago vodjenje. Ja tebe mogu voditi,
ako bas hoces platiti, i po Trgu Bana Jelacica od Gradske do kavane
Dubrovnik i natrag, a ne trebam koncesiju za Trg.
2. Ronioci i te kako placaju koncesiju za ronjenje po Jadranu. Da li to
ukljucuje i podmorske speleoloske objekte o tome bi se dalo diskutirati.
3. Koncesija daje odredeni ekskluzivitet - pravo na upravljanje objektom i
eksploatacijom.
4. Primjeri za koncesije speleoloskih objekata su uglavnom losi (npr.
Cerovacke ili Veternica) kada se u ime zastite prirode sve stopira. Ima i
dobrih primjera npr. Jama Baredine.
5. Koncesiju daje vlasnik, dakle, Republika Hrvatska. Da li to znaci (i
koje?) Ministarstvo (Vlada), Park Prirode, Ured za upravljanje imovinom u
vlasnistvu Hrvatske, Hrvatske Sume, Nacionalni Park ?

Lima

Da, ali ne mozes napraviti nekakav speleoloski centar i bez dozvole voditi
grupe npr. u Hajdovu
hizu ili bilo kamo. Za to te zakon trazi dozvolu i koncesiju.
Naplacuje se i posjet i vodjenje. Jer ja s nekim pajdom bas i ne mogu
samostalno otici roniti iako sam u svom moru, doma. Pred menom je u
prednosti svaka europska ili bjelosvjetska shusha koja ima dovoljno para da
si tako nesto osigura. A ja, ako ne s klubom, mogu lijepo u centar pa
ispljunut svaki put xxx kuna da bi zaronio u hrvatsko more. Takav je zakon
(love) i to je to. Jer ako ga netko ne postuje ne prodje dobro kad ga
kapetanija hapa.
Zasto da se zakon na nas primjenjuje, a na ronilacke centre u slucaju
vodjenja u spilje ne? Zato postoje koncesije.
Ja za fotografiju spilje koju cu priloziti uz znanstveni rad moram traziti
dozvolu, a kad neku spiljicu ispuni grupa ronilaca i s flesevima i lampama
iznutra stjera i oslijepi sve zivo ili se nadje genijalac koji usprkos
uputama i upozorenjima na brodu s
perajama kosi gorgonije sve u 16 onda nikome
nista. Ne bi trebalo bas tako. Ovdje se radi o ravnopravnosti pred zakonom.
Stvar je u tome da postoje podmorske spilje pogodne za ovakve posjete (i
dodjelu koncesija za njih) i one koje to nisu, postoje rekreativni ronioci
koji su za ronjenje u spiljama sposobni i obuceni i oni koji to nisu (ali bi
ih kao trebali izuzeti jer se od toga ima lijepe zarade).
Kada se plati xxxxx eura za koncesiju za neku olupinu onda je to normalno i
nitko se ne buni jer se vrti looooova. Normalno treba postati i placanje
koncesije za spilje.

Pozdrav,
Buz

Lima, prijatelju stari. Odabrao si krivi primjer. Ti mene mozes voditi po
Trgu Bana Jelacica i ja ako zelim mogu ti platiti tvoju cijenu za vodjenje
po trgu. No, ti mene ne mozes voditi u kino i od mene naplatiti ulaznicu
(ili ako hoces vodjenje), a da nisi (prije toga) sredio racun na blagajni
kina. Zaboravih reci da si ti unaprijed najavio i reklamirao da za odredjenu
sumu vodis zainteresirane i po zagrebackim kinima. Ja sam ti se javio zbog
kina, a ne zbog Trga bana Jelacica. Naime, za kina vrijede druga pravila i
treba se vidjeti kada rade, koliko imaju mjesta, kakav je program, koliko
traje, ventilacija, mogucnost parkiranja... Znaci da bi ti ipak trebao
odredjenu vrstu koncesije (pravo za koristenje) za kino, a za Trg ne.
S time sto si vec platio parkiranje u podzemnoj garazi nisi platio i ulazak
u kino, tj. ako si platio ronilacku dozvolu (ti to zoves koncesija), nisi
platio i zakonski regulirao ulazak u podmorski speleoloski objekt u koji si
se uputio (to je dugi Zakon).
No, niti taj primjer nije dobar jer je rijec o ulaznicama, a ne o vremenski
ogranicenom ekskluzivnom pravu za koristenjem.
Kako bi ti mene mogao voditi po Trgu Bana Jelacica i u kino koje me najvise
zanima, a da pri tome svi budu zadovoljni? Naplatio bi od mene unaprijed
dogovorenu svotu i uredno uplatio kartu za kino. Ako bi pri tome nesto
zaradio to bi uredno prijavio (jer su registrirani vodic po zagrebackim
trgovima, a ponekad i po kinima) i svi bi bili zadovoljni (i ti, i ja, i
uprava kina i porezna uprava).
Koncesije za speleoloske objekte u Republici Hrvatskoj moze izdati samo
mjerodavno Ministarstvo i to prema vazecem Zakonu.
Gara

Ma vec se dobra polemika vodila o speleo ronjenju na adriaticdiving.com
forumu.
Dovoljno je bilo da vidim ekipu mislim DDISKAF ili tako nesto slicno kako
rone u otvorenim vodama i opremu kojom se koriste pa me cudi kako jos nitko
nije poginuo u sveleo ronjenjima.
Sto se tice ronjenja u RH nazalost sve je reguliranom pravilnikom i nije
istina da se samostalno nemoze roniti vec se isto moze obaviti uz godisnju
koncesiju od 2400 kn.
Pozdrav,
Banto

Ne znam koga si vidio, ali mogu pretpostaviti. Ako imas neki konkretni
savjet rado cemo ga cuti i prodiskutirati, a svoje zamjerke uputi direktno
onima koje si vidio na terenu. Nazalost, svjesni smo cinjenice da
precjenjivanje vlastitih sposobnosti, upotreba neadekvatne opreme i dovoljno
ne poznavanje zakona fizike i tehnickog ronjenja ima sanse (bas kao i u
svijetu) ostaviti svoje negativne tragove u speleo ronjenju u Hrvatskoj.
Svaka daljnja diskusija po tom pitanju je suvisna s moje strane, jer o tome
govorim ("trubim") posljednjih dvadesetak godina. Do sada je bilo donekle
dobro, a nadajmo se i nastavku...
Gara

Da znam, bilo je rijeci o akciji ronjenja u spilji Ponorac nedaleko Rakovice
na Kordunu. Dvadesetak godina istrazujemo u tom podrucju i dobro mi je
poznat karakter tih objekata, sifona, kretanja vode itd.. Nije jasno kako su
se oni koji jos nisu dovoljno vicni speleologiji odlucili sudjelovati u
takvoj akciji i to u ne bas povoljnom hidroloskom terminu. No, to ide na
dusu onih koji su odabrali ekipu, vrijeme i mjesto akcije. O opremi da se ne
govori. Dakle, rijec je o aktivnom ponoru i jasno je da se voda brzo
zamucuje. Spilja je temeljito istrazivana u vise navrata 1983. i 1984.
godine, a nedavno je tamo organizirana i HGSS vjezba speleospasavanja od 10.
do 11. svibnja 2003. godine.
Gara

Osobno neznam nista o speleologiji, ali smatram da dosta znam o ronjenju, a
poznajem dosta speleo(cave ronioca, naglasavam oni nisu speleolozi vec
iskljucivo cave diveri).
Koliko vidim ova ekipa koju sam ja upoznao roni-vrsi prerone kako bi sto
dublje usla u spilju, no sada zele steceno znanje i iskustvo pretociti u
nesto vise i dolaze do nebuloznih ideja da su speleo ronioci i da mogu
ronjati u morskim spiljama i ozbiljnim dubinama. Vidjevsi njihovu
konfiguraciju dvobocnika i regulatora i nacina plivanja perajama te uzrecice
za vidljivost "bijela kava" dovoljno mi govori o njihovim vjestinama. Upravo
ukoliko zbog takvih "iskusnih" ljudi dodje do incidenta vrlo lako je moguce
da se donese novi pravilnik i zabrani cave ronjenje kao npr. u Slo ronjenje
po izvorima i sl.
Pozdrav,
Banto

Drago mi je da si se javio i lijepo je cuti misljenje nekoga tko prati i
stalno se educira u aktivnosti koju voli i kojom se bavi. Na zalost, postoje
ljudi koji zele nestrpljivo brzo doci do cilja. Pri tome katkada ne biraju
sredstva, pa i zaborave da ugrozavaju svoj i tudje zivote. Cesto puta je
cilj takvih akcija samo "plosno" potvrdjivanje ili samo prikazivanje
"rezultata ekspedicija" u sredstvima javnog priopcavanja (TV, tisak itd.).
No, takav stil rada se brzo primjecuje i svatko tko zna vise od njih
upozorava ih s dobrom namjerom da trebaju promijeniti nacin rada. Gotovo u
pravilu takvi savjeti nisu akceptirani, jer je i njihovo znanje vrlo krhko.
To vrijedi i za ronjenje i za speleologiju, ali i za druga podrucja ljudskog
djelovanja.
U konkretnom slucaju rijec je (u generalnom smislu) o nedovoljno educiranim
roniocima od kojih su poneki okusili miris tehnickog ronjenja, ali nemaju
volje, vremena i novaca proci SVE tecajeve koji bi im pojasnili teoriju,
praksu, tehniku i fiziologiju takvog ronjenja. Njih ne zanima upis tecaja za
cavern ili cave divera od nekih medjunarodno priznatih organizacija.
Smatraju da znaju sve, a nazalost ne znaju niti sastav zraka (u sto sam se
uvjerio prilikom ispita). Rjedje prate novosti u razvitku opreme, ali jos
rjedje je nadopunjuju novom (jer je to skupo!!!). Razlika u pristupima
speleoloskoj tehnici (a to znaci i speleoronjenjima), a generalno uzevsi i
nacinu zivota, bili su razlogom da je spomenuta ekipa otisla iz maticnog
speleoloskog drustva i osnovala novo u kojemu vladaju principi koje si
spomenuo. O speleoloskom znanju bi se dalo pojedinacno diskutirati, ali i
ono je, nazalost, na klimavim nogama jer ga, koliko se cini iz analiziranja
nekoliko godina ovakvog djelovanja, ne primjenjuju u dovoljno sigurnosnom
postotku. Kakvi su to speleoronioci zakljuci sam.
Bilo bi mi drago da grijesim u prosudbi, ali nazalost poznam veci dio
spomenute ekipe jako dobro i svima sam bio dugogodisnji instruktor
speleologije. Moj ronilacki staz od DPS (1973. i 1983.) do NSS-CDS (Life
member - 20649 L) od 1976., polaganja po CMAS i CDS samo je prosirenje
znanja za moja mnogobrojna speleoloska istrazivanja. Za sebe mogu reci da
sam speleolog, ali znam dosta (daleko je to od apsolutne mnozine) o
speleoronjenju kod nas i u svijetu. Stalno se u tom smislu educiram, jer
znanja nikad dovoljno. Stoga bih i pozelio da se ronjenje u morskim spiljama
obavlja na educirani i sigurniji nacin bas kao i negdje drugdje u svijetu,
primjerice na Bahamima. Ronioci koji ulaze u spilje, a nisu speleolozi
trebaju znati da ulaze u veliku nepoznanicu i jos mnogo veci rizik. Nas je
Zakon regulirao tko, kako, zasto i kada moze ulaziti u speleoloske objekte.
Sve ostalo je na odlukama koje donose pojedinci koji ulaze u speleoloske
objekte bilo da je rijec o onima koji su ispunjeni zrakom ili onima koji su
ispunjeni vodom (slanom ili slatkom).
Gara